Jedno pitanje se često pojavljuje kada proizvođači testiraju lasersko označavanje na plastičnim dijelovima:
"Zašto uzorak izgleda dobro, ali se rezultat označavanja mijenja tokom proizvodnje?"
Ova situacija je češća nego što mnoge fabrike očekuju.
Plastični dio može dati jasnu oznaku tokom prvog testa, dok druga serija napravljena od sličnog materijala pokazuje slabiji kontrast ili manje oštre znakove.
U većini slučajeva, problem nije samo laserska mašina.
Plastični materijali su složeniji nego što se čine.
Proizvod opisan kao "plastično kućište" može sadržavati različite aditive, pigmente, punila ili površinske tretmane. Ovi faktori utiču na to kako materijal apsorbuje lasersku energiju i kako se površina menja tokom obeležavanja.
Zbog toga se postavka parametara koja dobro funkcionira za jednu plastičnu komponentu možda neće direktno primijeniti na drugi proizvod.
Tokom stvarne proizvodnje, inženjeri obično proveravaju nekoliko detalja pre podešavanja mašine.
Prvi je sam materijal.
Na primjer, neki tamni plastični dijelovi su dizajnirani s aditivima osjetljivim na laser-. Nakon laserske obrade, površina mijenja boju i stvara kontrast. Druge plastike mogu drugačije reagirati zbog svog sastava.
Drugi faktor je stanje površine.
Teksturirana plastična površina, glatka oblikovana površina i obložena površina mogu zahtijevati različite pristupe označavanju. Čak i male razlike mogu uticati na izgled malog teksta ili detaljne grafike.
Položaj fokusa je još jedno pitanje koje se često potcjenjuje.
Kada laserska tačka nije tačno pozicionirana na površini proizvoda, oznaka može izgubiti definiciju ivice. Ovaj problem postaje lakše uočiti kada proizvođači trebaju označiti male znakove, barkodove ili QR kodove.
U ručnoj proizvodnji, to se može dogoditi kada su dijelovi postavljeni malo drugačije iz jednog ciklusa u drugi.
Zbog toga neki proizvođači obraćaju pažnju ne samo na parametre lasera već i na učvršćenje i pozicioniranje proizvoda.
Još jedna česta greška je korištenje istih postavki za svaki plastični proizvod.
Fabrika može imati nekoliko plastičnih komponenti, ali zahtjevi za označavanje nisu uvijek isti. Jednom proizvodu može biti potreban logotip jakog kontrasta, dok drugi može zahtijevati čitljiv kod bez utjecaja na izgled površine.
Svrha označavanja često određuje kako proces treba prilagoditi.
Za fine detalje plastike{0}}osjetljive na toplinu, neki proizvođači razmatraju UV lasersko označavanje zbog manjeg utjecaja topline. Za druge plastične materijale koji sadrže odgovarajuće aditive, lasersko označavanje vlaknima također može dati dobre rezultate.
Važna stvar nije odabir najmoćnijeg lasera.
To je pronalaženje procesa koji odgovara materijalu.
Zbog toga je testiranje uzoraka postalo važan korak prije nego što mnogi proizvođači kupe opremu za lasersko označavanje.
Pravi proizvodni dio može prikazati informacije koje naziv materijala ne može pružiti.
Dobavljač može provjeriti stvarni kontrast, brzinu označavanja, stanje površine i da li rezultat ostaje stabilan nakon ponovljenog testiranja.
Za proizvođače plastike, svrha testiranja nije samo stvaranje jednog dobrog- uzorka. Pravo pitanje je da li se isti rezultat može održati nakon što hiljade proizvoda uđu u proizvodnju.
U svakodnevnoj komunikaciji opreme, HBS često preporučuje testiranje stvarnih dijelova kupaca prije potvrde konačne konfiguracije. Odgovarajuće rješenje za označavanje ovisi o materijalu, načinu proizvodnje i zahtjevima kvaliteta zajedno.
Jasna plastična laserska oznaka obično je rezultat nekoliko faktora koji rade zajedno: pravi laserski izvor, odgovarajući parametri, stabilno pozicioniranje i proces koji odgovara proizvodu.
